Dva načina da jednostavno i brzo oljuštite bademe i time izbjegnete jurnjavu od radnje do radnje i potragu za već oljuštenim, bijelim bademima!

Vjerujem da ste nekad naišli na recept koji traži da koristite već oljuštene bademe (bleached almonds). Nekad je možda potrebno da sami napravite bademovo brašno, već vam je poznato da možete samo sanjati da ga ima u radnjama? Pri tom, znam da je u nekim gradovima toliko teško kupiti i same oljuštene bademe, da već unaprijed znate da je svaka potraga puko gubljenje vremena. Na svu sreću, ova kulinarska tehnika je toliko jednostavna da vam je potrebno manje-više pet minuta i čitav proces je već gotov!

Same bademe najčešće koristim baš u prirodnom obliku, jer je kora prepuna vlakana i hranljivih sastojaka. Međutim, ako pravite neke nježne, svijetle keksiće, puding, domaći marcipan ili možda mlijeko od badema koje želite da bude sasvim bijelo i čisto, oljušteni bademi su neophodni.

Moji utisci nakon detaljnog "istraživanja" bloga My pans and pots. Vjerujte da ću vam predložiti mnogo toga mirisnog i ukusnog, bacite pogled! :)

U našem gastro-blogerskom svijetu, poslednja dva mjeseca ove godine predviđena su za detektivsko istraživanja predivnog bloga My pans and pots! Naime, u okviru kulinarske igrice FBI rukavice, koju je osmislila Maja sa bloga Cooks and Bakes, zadatak nam je da prošvrljamo po blogu koji je odabran za određeni period, da odaberemo recepte, isprobamo i napišemo utiske. Na moje zadovoljstvo, na meti je bila Zoka i njeni kreativni, a često i vrlo neobični i izazovni recepti!

Recept za jednu, donekle neobičnu proju od kukuruznog brašna sa proprženim lukom, spanaćem i sirom. Inspirisana grčkim ukusima i mirisima!

Ko još ne voli proju! Bez obzira na to koliko smo probirljivi i koliko nam se razlikuju kulinarski ukusi, skoro bez izuzetka volimo razne vrste projica, peciva, pita i bureka i to od malena pa do starosti! Pa čak i oni koji su veoma otvoreni za nove ukuse, koji čak i veoma rijetko spremaju tip jela kao njihove mame i bake, koji stalno izmišljaju nove kombinacije i "ne stižu" mnogo da ponavljaju. Prepoznajem se, ali opet mi se često potkradu neka najobičnija i najtradicionalnija jela ovog tipa.

Jedan od klasika na našoj trpezi! Pečena cvekla, karfiol i šargarepa, uz nekoliko čenova bijelog luka i malo mirisnih začina, a sve to posuto hrskavim sjemenkama i orasima i posluženo uz sos od kisele pavlake i svježeg začinskog bilja.

Pečenje je moj omiljeni način spremanja povrća. Svi ukusi nekako dođu do izražaja, intenziviraju se toliko da, bez obzira na začine, u gotovo svakom momentu možete prepoznati o kom povrću je riječ, pa čak i zatvorenih očiju! Rekla bih da se nekako karamelizuje u pećnici i postane slatkasto, ali opet, svaka povrćka na svoj način! Još kad naiđete na neistopljenu pahuljicu soli u kontrastu sa tom slatkoćom i intenzivnim ukusom, recimo cvekle... Ma da, to je zasigurno način pripreme povrća koji najviše volim!