Recept za jednu zdravu i super brzu grickalicu! Poslednjih nedelja, skoro da bez izuzetka možete nabasati na ove fine krekere ako svratite nenajavljeni! Provjerite zašto je tako! ;)

Moram da podijelim sa vama jedno neodoljivo i na neki način sasvim zarazno otkriće! Najjednostavniji, najbrži i najhrskaviji krekeri na svijetu!

Napravljeni su od kukuruznog brašna i još par sastojaka, traže prljanje jedne jedine činije, dva velika pleha (koja se na kraju i neće mnogo zaprljati jer ćete koristiti papir za pečenje) i oklagije (koja se opet neće zaprljati jer ćete razvijati tijesto opet preko svimanamvoljenog papira za pečenje)!

Recept za one koji vole patlidžan! :) Potrebno ga je ispeći, a zatim poslužiti sa ukusnim prelivom od bijelog luka, limunovog soka, ljute papričice i peršuna, tostiranim orašastim plodovima i na kraju upotpuniti sve dodatkom fete ili ovčijeg sira! Zanimljivo preplitanje slatkastog i istovremeno gorkastog patlidžana sa aromatičnim prelivom, hrskavim bademima i osvježavajućim, ali istovremeno slanim i kiselkastim sirom.

Pravo je vrijeme da eksperimentišemo sa ovom sjajnom povrćkom. Što se mene tiče, tu situaciju itekako koristim. Možda čak malo i pretjerujem! Sva sreća što nas je dvoje koji tako uživamo u ovoj namirnici! Neki tip koji prosječno voli patlidžan bi sigurno pobjegao od mene! :)

Zaista, to je namirnica koju ne mogu jesti samo sirovu, u svim ostalim oblicima je obožavam. Čini mi se da se kod nas najčešće pohuje, a da su ostali načini pripreme pomalo zapostavljeni. Šteta! Ovdje vam predstavljam jedan sasvim jednostavan recept, u poslednje vrijeme prisutan makar jednom nedeljno na našem stolu. Nekad kao glavno jelo, nekad kao prilog, a nekad je dio bogatog predjela koje se pretvori u čitav obrok.

Recept za lisnatu pitu u obliku rolata sa dugom tradicijom u mojoj porodici, malo priče o tome kako je došla do nas i neka draga sjećanja. Pita je jednostavna, od gotovih kora mada se to ne bi reklo :), veoma ukusna i dekorativna - fantastično je predjelo ili dodatak svečanoj trpezi!

Blog sam počela da pišem još 2007. godine. I tada se zvao "Na tanjiru", a ovo je bio prvi recept na njemu. U to doba sam objavila nekoliko postova. Bili su jednostavni, bez uvodne priče, bez fotografija, kratko i jasno napisani recepti, bez detalja koji sada smatram važnima.

Da je taj blog nastavio da postoji, vjerovatno bi danas bio ogroman, potpun, sa receptima koji su krasili sve gastronomske periode mog života, do ovog aktuelnog - možda najintenzivnijeg i najšarenolikijeg. Međutim, da li zbog toga što nisam bila dorasla toj ideji ili zbog straha od nepoznatog, blog je ostao dugo usamljen i da kažem, zaboravljen. Kad se u meni opet probudila želja da pišem, nisam morala da izmišljam novo zvučno ime :), ali sam ovog puta imala jasniju viziju i krenula sam sve nanovo. Oni postovi od nekad su izbrisani jer se više nisu uklapali, ali svi su negdje tu, čekaju da ih jednom prilagodim novim uslovima i objavim.

Što se tiče ove urolane pite, radi se o neizostavnom dijelu svake svečane i manje svečane trpeze na okupljanjima u mojoj porodici. Moja mama skoro uvijek ima makar po jednu rolnu u zamrzivaču za iznenadne goste, a ne sjećam se da je neko nekad odbio drugo parče. Doduše, kad vas moja mama poslužuje, vjerujem da svi odmah shvate da se odbijanje i ne dovodi u pitanje - ono što ona smatra da je pravo za vas, nekim čudom će se samo naći u vašem tanjiru! :D

Veoma jednostavan i jako ukusan namaz sa sremušem koji možete služiti kao dip uz krekere ili sjeckano povrće, kao podlogu za sendviče ili prosto kao jednostavan užitak sa prepečenim hljebom. I da, shvatićete koliko je ova zdrava i ukusna biljka zaista cijenjena!

Priča se ponavlja: ista situacija, novi namaz! :) Baš kao onda kad sam iz pohoda po zanimljivim radnjama došla kući sa receptom za pesto ili namaz od feta sira i bosiljka, evo me sad sa novom idejom i, za mene novom namirnicom! Naime, u poslednje dvije godine, svi su poludjeli za sremušem, medveđim ili divljim lukom, ali ja nikako nisam uspijevala da dođem do njega. Probala sam ga u sušenom obliku prije dvije-tri godine, ali od svježeg ni traga ni glasa! Nisam prošla ni jednom šumom ili većim parkom gdje ga nisam tražila, ali izgleda da ovdje kod mene prosto ne uspijeva. I što je još čudnije, nema ga po radnjama.

Međutim, prije jedno 15-ak dana, prolazim pored iste one radnje iz posta o pestu sa fetom i tamo pozivaju na degustaciju namaza od sremuša! Možete zamisliti moje oduševljenje! A još veće kad sam otkrila da prodaju i svježe listove. A onda ugledam cijenu, malo se začudim - da tako definišem to stanje, a onda me uhvati takav osjećaj bijesa i nemoći, jer shvatim da smo mi ljudi tako glupavi i da baš sve može proći. I naravno, odlučim da ne budem ovčica i ne kupim taj sremuš koji košta 500 švedskih kruna po kilogramu, što je oko 55 evra (a istog dana naiđem na njega u običnom supermarketu po cijeni od 80 evra!!!).

Probam namaz i skroz se oduševim, i dalje sa nekim osjećajem gorčine i bijesa. Malo se motam po radnji, i ipak odlučim da budem ovčica! Nađem malecno pakovanje od 65g, kupim i izađem iz radnje sa izmiješanim osjećanjem sreće, bijesa i gorčine (i naravnom odličnim ukusom namaza u ustima)!

Zanimljiv i pomalo neobičan recept za rizoto sa cveklom, koji možete praviti sa svježom ili sa pireom od pečene cvekle (cikle) i bijelog luka. Posluženo uz koziji ili kiselkastiji ovčiji sir, orahe i začine po želji (ja glasam za za'atar), ovo jelo predstavlja fantastično preplitanje ukusa i tradicija!

Ova godina je u gastronomskom smislu bila u znaku cvekle (na blogu mnogo manje nego što je trebalo). Otkrila sam bezbroj načina da je koristim i mogla bih slobodno reći da je jedna od najčešćih povrćki koju sam koristila u proteklom periodu. Znam, maj je mjesec koji najavljuje ljeto i počinjemo da uživamo u raznom ljetnjem i sunčanom povrću, salatice počinju da zamjenjuju čitave obroke, sve je nekako laganije, ali... Nisam odoljela tome da objavim ovaj recept sa cveklom, iako nisam zaboravila da joj sezona uskoro prolazi i da bi je valjalo zamijeniti patlidžanom, tikvicama, paradajzom i sličnim divoticama...

Recept za jednu laganu salatu od narendane sirove šargarepe, peršuna i orašastih plodova ili sjemenki. Jednostavna, a veoma ukusna i pogodna za sva godišnja doba!

U poslednje vrijeme sve češće pravim ovakav tip salatica kojima je osnovni sastojak narendana šargarepa, cvekla ili kupus, a zatim dodajem ono što imam u kući. Nekad još neko povrće, obavezno začinske biljke - najčešće peršun, mirođiju ili vlašac, i nezaobilazno neki hrskavi dodatak.

Vrlo su jednostavne, ne morate unaprijed planirati njihovu pripremu, a savršeno su osvježavajući i zasit prilog. Za mene čak i glavno jelo! Zaista, ako vam nije potreban mnogo kaloričan obrok, ova salata uz malo prepečenog hljeba može biti lagan, a opet dovoljan ručak.

Recept za jednu brzinsku salaticu od svježeg povrća... Tako jednostavno!

Za ovu salatu vam je potrebno svega nekoliko sastojaka, a odličan je prilog mesu, ribi, ili nekim vegetarijanskim burgerima. Vjerovali ili ne, nekad se dogodi da mi bude i čitav obrok, uz prepečen hljeb ili krekere.

Inspiraciju za nju sam dobila prije nekog vremena, pokušavajući da prilagodim recept za coleslaw, poznatu američku salatu od svježeg kupusa, a nekad i šargarepe i luka, koja je najčešće začinjena dresingom na bazi majoneza. Bez obzira na izbjegavanje istog, skoro nikad ne uspijem da joj odolim, iako nekad bude toliko "teška", da prosto zaboravim da je njena osnova povrće.

Recept za jednu, donekle neobičnu proju od kukuruznog brašna sa proprženim lukom, spanaćem i sirom. Inspirisana grčkim ukusima i mirisima!

Ko još ne voli proju! Bez obzira na to koliko smo probirljivi i koliko nam se razlikuju kulinarski ukusi, skoro bez izuzetka volimo razne vrste projica, peciva, pita i bureka i to od malena pa do starosti! Pa čak i oni koji su veoma otvoreni za nove ukuse, koji čak i veoma rijetko spremaju tip jela kao njihove mame i bake, koji stalno izmišljaju nove kombinacije i "ne stižu" mnogo da ponavljaju. Prepoznajem se, ali opet mi se često potkradu neka najobičnija i najtradicionalnija jela ovog tipa.

Jedan od klasika na našoj trpezi! Pečena cvekla, karfiol i šargarepa, uz nekoliko čenova bijelog luka i malo mirisnih začina, a sve to posuto hrskavim sjemenkama i orasima i posluženo uz sos od kisele pavlake i svježeg začinskog bilja.

Pečenje je moj omiljeni način spremanja povrća. Svi ukusi nekako dođu do izražaja, intenziviraju se toliko da, bez obzira na začine, u gotovo svakom momentu možete prepoznati o kom povrću je riječ, pa čak i zatvorenih očiju! Rekla bih da se nekako karamelizuje u pećnici i postane slatkasto, ali opet, svaka povrćka na svoj način! Još kad naiđete na neistopljenu pahuljicu soli u kontrastu sa tom slatkoćom i intenzivnim ukusom, recimo cvekle... Ma da, to je zasigurno način pripreme povrća koji najviše volim!

Recept za domaće lazanje od heljdinih kora, dimljenog lososa, brokolija i bešamel sosa sa dinstanim spanaćem i bijelim lukom.

Ovomjesečna domaćica kulinarske igrice Ajme, koliko nas je! je kreativna Ivana sa veoma zanimljivog i informativnog bloga So i biber. Namirnica kojom smo se igrali i koja nam je poslužila kao inspiracija je riba i to riba u svim oblicima - pečena, kuvana, grilovana, čak i sirova. Ja sam se prihvatila eksperimentisanja sa dimljenim lososom!

Zahvaljujući igrici, odlučila sam da malo požurim i ranije od planiranog sprovedem u djelo pripremanje i objavljivanje ovog jela na blogu. Ideja za to postoji već neko vrijeme, a ovo je bio savršen povod.

Recept za veoma poznat orijentalni namaz ili umak od leblebija, nekoliko riječi o samom humusu i njegovoj pripremi, kao i instrukcije za kuvanje leblebija.

Humus (hummus, houmous, hummous...) je vrlo popularan umak od kuvane leblebije ili slanutka. Obično se služi kao mezze uz neki tanki hljeb, zajedno sa drugim tipovima umaka, kao što su baba ganoush napravljen od pečenog patlidžan, ili labneh, mliječni namaz dobijen cijeđenjem gustog jogurta.Uz dodatak salate od svježeg ili pečenog povrća i nekih povrćnih ili mesnih ćuftica, dobili ste savršen i raznobojan obrok.

Ovaj namaz je vjerovatno jedna od stvari za koju prvo saznate kad počnete da se interesujete za te daleke kuhinje. Humus je kombinacija kuvanih, pa pasiranih leblebija, susamove paste (tahini ili taan), bijelog luka, limunovog soka i soli. To je osnovni recept, ali nailazimo na raznolikosti po pitanju odabira i količine namirnica. Mnogi recepti navode korišćenje raznih začina kao što su kumin, papričica, za'atar ili svježi peršun.

Nekoliko riječi o šargarepi kroz vjekove, odgovor na pitanje koje boje su bile prve šargarepe i jedan vrlo jednostavan recept!

Prije par godina sam saznala jednu vrlo neobičnu i, do tad, nezamislivu stvar: šargarepe postoje u nekoliko boja! Tu ne mislim na one narandžaste iz bašte među kojima se ponekad nađe i neka bijela! Ovo je mnogo šarenije!:)

U jednoj emisiji italijanskog kviza Želite li da postanete milioner?, postavljeno je pitanje: "Koje boje su bile prve šargarepe?" Ne sjećam se ostalih ponuđenih odgovora, ali jedan je bio: "ljubičaste"!

Naravno da sam to odmah isključila. Ipak, kako se radilo o pozamašnoj svoti, trebalo je da znam da je neki zez!

Namaz, ajvar na moj način, dip, sos za pastu... Nazovimo ovako pripremljene paprike i paradajz kako hoćemo, ali je to što dobijemo fantastično ukusno! :)

Možete mi se slobodno smijati, možete mi i ne vjerovati, ali ja se osjećam kao da sam imala prvi (neplaniran) pokušaj da napravim zimnicu i on je tako dobro uspio, da ne mogu, a da se ne hvalim! Mislim, u ovoj količini vam je sasvim jasno da nije baš zimnica, ali samo da znate, sve sam kupila, pripremila i smiješi se druga, obilnija tura!

Jako jako volim ajvar, pinđur i sve tome slično i do sad je uvijek bilo: "takve stvari pravi mama i neke druge, meni drage osobe i onda mi one pošalju teglu ovog, teglu onog i to se fino nakupi!"

Za one koji vole pastu, vole jednostavnu, a brzu i ukusnu hranu... i za one koji vole Italiju!

Mislim da sam već pričala u par navrata o tome kako mi je Italija otkrila sasvim novi način kuvanja. Naučila me je svježem, brzom, jednostavnom, mnoogo ukusnom i prije svega, naučila me je šta je pasta! Do tad sam mislila da znam, a nisam znala...

Kuvanje tjestenine u italijanskom smislu ne znači nikako pripremiti sos, skuvati je, procijediti i ostaviti da čeka dok se svi ukućani ne okupe. Ne, naučila sam da ukućani, pa čak i gosti, čekaju pastu, a ne obrnuto!

Jednostavni i zdravi posni krekeri u dvije varijante: bezglutenskoj i sa pšeničnim ili pirovim integralnim brašnom. Jeste li za grickanje?

Znam da meni ne priliči ovako kratak naslov, ali vjerujte mi, bilo bi mnoogo komplikovano u jednom retku opisati ove krekere. Oni su: adaptirana podloga za neku zdravu i brzu verziju pice; isprobani hiljadu i jednom u raznim kombinacijama, iz kojih je proizašla jedna "obična" i jedna bezglutenska verzija; neuporedivo bolji sledećeg dana, a još bolji svakog narednog! Shvatate o čemu vam pričam... komplikovano za nazivanje!

Kad smo kod ovog poslednjeg, da vam pojasnim o čemu se radi. Naime, svaki put kad bih ih napravila i isplanirala da ih fotkam, obavezno bi mi se učinilo da nisu dovoljno dobri za širenje recepta! A onda, dođe sledeći dan i ja se živa pojedem što ih nisam ufotkala dok ih je bilo dovoljno, jer jesu odlični! Ko bi znao šta im se desi, ali valjda pečeni susam i svi ukusi se fino prožmu i budu takvi da ne možete prestati da ih jedete! Mada, kao što ste shvatili, nama ne smeta ni da ih smažemo i nesavršene!

Riječ-dvije o ovom fantastičnom tankom hljebu i detaljan postupak pripreme u slikama i riječima!

Ne znam za vas, ali ja prosto obožavam indijsku hranu! Favorit su mi njihovi tanki hljebovi, a najtipičniji od njih je naan. Za razliku od ovog hljeba koji ću vam opisati, naan se pravi od tijesta sa kvascem i peče se u posebnoj vrsti glinene rerne: tandoor. U kućnim uslovima, može se peći u rerni ili još bolje u tiganju. Bilo je pokušaja, ali ne i dovoljno očaravajućih rezultata...

No, da vam predstavim nešto zaista očaravajuće: Lachcha Paratha ili lisnati tanki hljeb sa puterom! Pravo otkrovenje! Fantastično lisnat, nekako rustičan, topi se u ustima, mekan iznutra, a hrskav spolja. Pripada tipu hljeba pod nazivom paratha ( parat - sloj + atta - vrsta brašna od kog se pravi). Radi se "običnom" hljebu u sjevernim regijama Indije, a sam termin označava tanki beskvasni hljeb koji ima više slojeva i peče se u posebnoj vrsti tiganja ili grilu. Postoji nekoliko vrsta, a mogu biti i punjeni ili začinjeni.

Prosto da prostije ne može! Najdželina super čorbica od graška i mocarele.

Radi se o pravom toplom užitku za koji su potrebna tri sastojka i 20 minuta, a za to vrijeme ne morate biti iznad šporeta.

Mislim da grčkoj salati nije potrebno nikakvo posebno predstavljanje!

Ako ste ikada bili u ovoj sunčanoj zemlji, sigurna sam da je nezaobilazno mjesto na stolu imala ova tradicionalna i tako popularna salata. Ukoliko niste bili u Grčkoj, opet sam skoro sigurna da ste je jeli u svojoj kući ili napolju, samo što možda niste znali da se baš tako zove.

Moram napomenuti da, u stvari, govorimo o domaćoj ili seoskoj salati, pa tako ćete u meniju na grčkom naići na naziv χωριάτικη σαλάτα, dok je u onom na engleskom već nazvana Greek salad , valjda da bi zvučalo primamljivije.

Riječ-dvije o empanadama i jedna fina ideja za predjelo ili grickalicu uz piće. Zvijezda je fantastično ukusno tijesto koje možete oblikovati i filovati kako želite!

Ne smatram ni najmanje da nadjev nije dobar ili da nije vrijedan pomena, ali sam toliko oduševljena otkrićem recepta za tijesto, da prosto ne želim da ga zasjenim bilo čime. :) Isprobano je više puta i ako vjerujete mom ukusu, odlično je!

Empanade ( empanadas) su slana ili slatka punjena peciva koja obično pripisujemo gastronomskoj tradiciji zemalja Latinske Amerike. Zapravo, one potiču iz Španije (Galicia) i Portugala, ali su veoma popularne u manje ili više izmijenjenom obliku i u mnogim orijentalnim zemljama, kao i na jugu Evrope (Italija, Grčka...).

Lagana i osvježavajuća salata sa komoračem i par riječi o ovoj sjajnoj porvrćki!

Komorač, narandže, masline, maslinovo ulje i suvi origano - nemojte mi reći da ne zvuči mediteranski, zdravo i privlačno! :)

Morač ili komorač (eng. fennel) je biljka osvježavajućeg ukusa veoma pogodna za jelo u sirovom stanju. Možete je grilovati, peći ili kuvati, a izbor namirnica sa kojima se odlično uklapa je neograničen.