Kako se borite sa svakodnevnim obrocima kad vam se ne kuva ili kad nemate vremena? Moj način je da prigrlim prečice, brže i lakše načine pripreme hrane i provjerene recepte na koje mogu računati.

Vjerujem da je mnogima od vas koji čitate moj blog jasno da mnogo volim da jedem i kuvam. To je konstanta u mom životu oduvijek, a naročito u poslednjih desetak godina. Cilj postojanja bloga je da vas kroz detaljno opisane recepte i priču o hrani inspirišem da ušetate u kuhinju i spremate hranu za sebe i svoju porodicu, da to postane manje naporno, a vremenom možda zanimljivo i privlačno.

Naravno, svjesna sam da ukoliko pratite blog, sigurno znate i da nisam baš prisutna ovdje u poslednje vrijeme i da sam time pomalo iznevjerila i vas i cilj tog pisanja. Naime, u proteklim mjesecima sam se suočila sa jednom, meni sasvim novom fazom, a to je "kuvanje iz obaveze". Znam, reći ćete da je to život, ali u mom slučaju je novost. Kuvanje je za mene terapija, ljubav i mir, tj. bilo je dugo vremena.

Milica koja živi za sate provedene pored šporeta, sad je nekim čudom došla do momenta kad samo nastoji da "prebrodi" svaki (ili skoro svaki) obrok u toku dana. Ne zvuči tako strašno, ali kuhinja koja je moje vječito utočište, postala je napor i obaveza, umjesto da bude zaštita od loših stanja i "lijek za sve".

Pošto sam neko vrijeme smatrala da je kraj svijeta, sad razmišljam da je to samo ono sa čim se mnogi ljudi suočavaju i da bismo možda to mogli prevazići zajedno. Naravno, nisam prestala da spremam obroke, samo sam napokon razumjela šta neko misli pod onim "kuvam jer moramo nešto jesti".

Odlučila sam da više pišem o ovoj temi, tome kako se snalazim, kakve prečice koristim i koji su to lakši načini pripreme. Možda nije idealno po mojim shvatanjima, ali je i dalje zdravo i pristojan način ishrane, čak iako nema komplikacije i neke umjetnosti, da tako kažem.

Kad analiziram to trenutno stanje, čini mi se da je najveći problem što sam lijena da planiram unaprijed. To planiranje obroka se odnosi na sitne stvari koje su spas u kuhinji - recimo da uvijek imate pripremljene putere od orašastih plodova, granolu, očišćene svježe urme, zamrznute banane i bobičasto voće za smoothie, krekere za grickanje, pecivo ili hljeb u zamrzivaču, energetske pločice ili bombice za zaslađivane ili nešto što je vama važno.

Moja lijenost se sad oslikava u tome da, recimo, ne pravim tijesta i hljeb sa kvascem, ne kuvam sama suvi pasulj ili leblebiju, obično pravim ovsenu prekonoćnu kašu koju nije potrebno blendirati ujutro, već samo smućkati u tegli prethodne večeri (za razliku od ove heljdine kaše sa voćem), trenutno imam samo po jedan tip granole u kući, i to ovu klasičnu (a ponekad prođu dani dok ne popunim zalihe kad ponestane), jedemo tjesteninu češće nego što bih voljela (obično je integralna, pa se pravdam sebi), pravim brze čokoladne bombice kad imam goste, a desi mi se da se povrće ili sir u frižideru pokvare.

Sad bih sve kupila donekle pripremljeno ili mrznuto, a samim tim i gotovo za 20 minuta. Idealno bi bilo još već oprano povrće i nasjeckano po želji :), ali možda ipak previše tražim. Htjela sam da kažem da koristim prečice kad mogu, ali da i dalje vodim računa da hrana bude svježa koliko je moguće, hranljiva i neprerađena. Naravno, leblebija iz konzerve je prerađena, ali na neki prihvatljiv način - dobro je isperite prije korišćenja da bi sprali višak soli i to može proći.

Konkrentno, osim tih prečica, ono što me spašava je blog, zapravo recepti objavljeni na blogu ili oni koji su u pripremnoj fazi ili su planirani da budu, a već su se odomaćili u mojoj kuhinji (ranijoj kuhinji). Da nije bilo ovih jela "iz rukava" vjerujem da bi naručivanje hrane i "suvo iz frižidera" postalo čest izlaz. Znam, ne bismo vjerovatno dugo izdržali, jer nismo navikli i ne volimo, ali shvatate šta hoću da kažem.

Ukratko, pošto meni sve to toliko znači, imam na umu da te recepte i ideje povežem i grupišem kako bih vam možda olakšala ili inspirisala svakodnevno kuvanje. Osim toga, nastojaću da što prije objavim i recepte za neka, kako ih zovem, "spasilačka" jela koja izvuku mnoge situacije, a još uvijek nisu na blogu.

Nemam još sasvim jasan plan i neću se držati ničeg fiksnog, pa ste dobrodošli da date predloge i da pišete o tome kako se vi borite sa svakodnevnim kuvanjem onda kad nemate vremena ili prosto kad vam se ne kuva, a znate da se mora jesti. :)

Voljela bih da čujem koja su to vaša "jela iz rukava", šta volite da imate u frižideru ili ostavi i što vam pomogne kod kombinovanja i planiranja obroka. Naravno, javite ako imate neki predlog o tome šta biste voljeli da čitate ovdje, ako vjerujete da bih mogla pisati o tome i naravno, voljela bih da se tiče ove problematike.

Hvala unaprijed! <3
Vaša Milica