Najjednostavniji način da spremite losos, ujedno jedno od mojih omiljenih jela već godinama - istovremeno lagano i intenzivno, zasito i veoma hranljivo. Ups, izvinite što recept (ili bolje da kažem ideju) nisam podijelila sa vama do sad! :)

Vjerujem da svi imate neka "ponavljajuća" jela, ona što svi vole, obična su i najčešće ih spremate jer nemate mnogo vremena ili volje da eksperimentišete, a uz to, znate da se niko od ukućana neće buniti. Poznato, jednostavno i ostavlja sve zadovoljnim.

Ovo je jedno od takvih kod nas, i to najčešće u kombinaciji sa pečenim krompirom i svježom salatom, kakvom god! I naravno, uvijek je važno da preostane za sendviče ili hladnu salatu sjutradan. Spremam ovo jelo često kad želim nešto toplo, hranljivo, intenzivno, a pri tom, možda nisam raspoložena da provedem puno vremena u kuhinji, ili prosto nemam vremena. Recimo, petak uveče je pravi dan za to, imate ostatke za vikend, večera je brzinska, ne uprljate mnogo sudova, a i sami imate utisak da ste se potrudili.

Recept za jednu sjajnu voćnu poslasticu, koja izgleda pomalo rustično, a možete je praviti sa bilo kojim tipom voća. Napravljena je od ukusne puteraste podloge, mekanog i slatkog pečenog voća i jednog neodoljivog dodatka! U receptu za klasičnu galetu bi to bio frangipane od badema, a pošto je kod mene sve "integralno, bez rafinisanog šećera, hranljivo..." :), ovdje ćemo koristiti fini karamelasti namaz sa pečenim lješnicima, urmama i vanilom. Šta kažete, dajete joj šansu?!

Tartovi i galete (galette) pripadaju grupi mojih omiljenih poslastica. Oni su kombinacija puterastog, pomalo prhkog tijesta i voća (ili povrća) koje pečenjem postane mekano, sočno i slatko. Toliko jednostavno, a tako potpuno. Ujedno, ove poslastice su sjajne da pokupite voće koje vam se vuče po frižideru i pretvorite ga u pravi užitak!

Klasični francuski puterast keks prhke teksture, veoma intenzivnog ukusa zahvaljujući siru, svježem začinskom bilju i maloj količini prepečene slanine koja daje dodatnu notu slanoće i čini ove kekse savršenim kao predjelo uz pićence prije večere.

Imam za vas jedan recept koji vam vjerovatno baš neće ličiti na mene, odnosno na receptiće koje objavljujem na blogu. I da znate da ne liči, ali je toliko dobar da mi nije problem da napravim izuzetak. :) Samo da unaprijed kažem, keksi se jedu u maloj količini, obavezno kad imate prijatelje ili porodicu na okupu da ne biste došli u iskušenje da pojedete sve sami, dok ste još u kuhinji i stojite iznad pleha čekajući da se samo malčice prohlade, pa da se bacite na uživanje!

Radi se o klasičnim francuskim slanim keksićima (sablé), blago prhkim, puterastim, slanim i intenzivnog ukusa od sira, uz dodatak svježeg začinskog bilja, a u ovom konkrentnom slučaju, uz jedan ludo dobar dodatak - čips od slanine! Jej! Naravno, za vege verziju izostavite dodatak koji zvuči nezdravo, ali ako niste vegetarijanac, ne mogu da zamislim kako ćete sebi opravdati propuštanje tog užitka!

Recept za jednu od omiljenih čorbica kod nas u kući, napravljena je od raznoraznog ljetnjeg povrća, ima pomalo neobičan, mada ne i komplikovan, način pripreme, a veoma je intenzivnog i lijepo izbalansiranog ukusa. Mislim da je glavni štos u svježem paradajzu, pa njega nemojte izostaviti!

Minestrone je poznata italijanska supa/čorba napravljena od raznoraznog povrća, najčešće uz dodatak pasulja i pirinča, ječma ili tjestenine. Koliko je meni poznato, ovo jelo se sprema na šporetu, na ringli i predstavlja praktično kompletan obrok.

Recept za ovo jelo je došao do mene pod nazivom "pečena minestrone supa", pa sam odlučila da tako bude i ovdje, iako se prilično razlikuje od klasične minestrone. Napravljena je od ljetnjeg povrća, osvježavajuća je, ali istovremeno i veoma izraženog ukusa - slankasta, kiselkasta, umami i nekako neočekivano puna.

Moje opsesija ovog ljeta! Jedna fantastična salata za koju vam je potrebna pozamašna količina peršuna i malo otvorenosti da probate nešto toliko netipično kao što je jelo od začinske biljke! Ako mi ne vjerujete, u nekim zemljama morate naučiti da propisno sjeckate peršun da biste se dobro udali (čujete li to, djevojke)!

Dok sam sa ushićenjem započinjala sa pisanjem uvodnog teksta, odjednom me je uplašio "ton" kojim sam krenula da vas ubjeđujem u fantastičnost ove salate! Uplašila sam se da ćete reći da pretjerujem i da nije moguće da se nešto toliko posebno može napraviti od onog sastojka koji je namijenjen da se koristi u maloj količini i oduvijek je imao ulogu da otežava jedenje supe po kojoj pliva i izaziva gunđanje većine članova porodice, posebno djece!

Ali znate šta, kad biste me poznavali, znali biste da samopohvalne riječi nisu baš često u mom repertoaru i da ako toliko hvalim jela koja stavljam na blog, to je zato što stvarno smatram da vrijede makar toliko da im date priliku. Ova salata je nešto neočekivano lijepo, iako ne mnogo fotogenično! Veoma osvježavajuće, i vjerovali ili ne, nekako je zarazna - znate ono kad završite sa obrokom, ali nekako ne možete da se odvojite od viljuške i uzimate "samo" još po jedan zahvat! Nešto kao čips ili prženi slani kikiriki, samo mnogo prihvatljivija i zdravija opcija! :)