Recept za jednu ljetnju, osvježavajuću salaticu koju karakteriše specifičan način sjeckanja povrća i dodatak svježeg začinskog bilja. Po meni je savršen način da iskoristimo bogatu ponudu na pijaci u toplim mjesecima.

Nedavno smo imali pravu blogovsku večeru! Recepti za sve što se našlo na stolu su već odavno bili na blogu, što i ima smisla, jer se radi o jelima koja su na neki način klasici u našoj kući. Iako je dio toga planiran "da napravim danas za sjutra", usled nedostatka vremena za popunjavanje kombinacija, na kraju se na stolu našao bulgur sa bijelim lukom, humus, ćufte od lososa, koje su tu "upale" iznenada i svježa salata. Humus i ove ćufte nekako zvuče raštimovano, ali na opšte iznenađenje, kombinacija je fenomenalna (ne znam da li bi to trebalo da kažem, ali...)

Na blogu je nedostajao recept samo za ono što je kod nas poznato pod imenom "salata od sitnog svježeg povrća" - zapravo je salata od sitno sjeckanog povrća.

Recept za najobičnije, najbrže i savršene ćufte iliti pljeskavice od pasulja, koje ubacite u lepinjice, dodate malo salate, malo kiselkastog sira i dobijete fantastične vegetarijanske burgere! No, ako vam je to komplikovano, služite ih samo uz kuvano zrnevlje i salatu i mislim da će svi biti zadovoljni! :)

Vegetarijanski burgeri podrazumijevaju nešto poput pljeskavice od povrća, mahunarki ili njihovu kombinaciju sa žitaricama, uredno složene u mekane pogačice, po mogućnosti domaće i integralne, a sve to uz neki fin namaz ili sos i svježe povrće. U ovom slučaju, naša zvijezda je pasulj, odnosno ćufte ili pljeskavice od pasulja (direktan prevod od "bean patties"), a sve ostalo se može izostaviti ili zamijeniti. Ćufte će biti savršene i kao dio sendviča ili kao glavno jelo uz dodatak kuvanog zrnevlja poput pirinča, bulgura, cous-cous-a i svježe salate.

Recept za krem čorbicu od brokolija i zeleniša, sa dodatkom sočiva i male količine pavlake. Fantastična je kao potpun obrok uz prepečen hljeb ili kao hranljivo toplo predjelo. U poslednje vrijeme kod nas makar jednom nedeljno na jelovniku! :)

Znam da ćete reći da na blogu odavno nije bilo recepata za "konkretna" jela. I stvarno nije! Često otkrijem nešto čime budem oduševljena, poradim na receptu dok ga ne dovedem do meni "savršene verzije" i jedva čekam da to podijelim sa vama. One uobičajene, prepoznatljive stvari u našoj kući, prosto ne stignu da osvanu ovdje. Govorim o onim jelima koja su nekako uvijek tu, ponavljajuća. One ideje koje želite da imate u rukavu, brzinska jela koji odaju utisak da ste se potrudili, ona koja možete napraviti danas za sjutra ili za par dana i služiti u različitim kombinacijama, jednostavne ideje za doručak, za užinu na poslu i slično.

Nadam se da ću ih polako objavljivati u narednim mjesecima. Tu će se naći nekoliko čorbica, par recepata za vegetarijanske burgere ili ćufte, za ćuftice od bijele ribe, za moj pečeni krompir sa bijelim lukom, pečeni losos, nekoliko ideja za pripremu obrok-salata koje možete pripremiti i nositi sa sobom, pesto na nekoliko načina, paste, ideje za sendviče i nekoliko osnovnih recepata za jutarnje kaše od žitarica, za brzinske palačinkice sa bananom i slično... Eto, sad kad sam rekla, moraću i da napravim, a i postepeno ću ih uvezivati!

Ova čorbica je tek nedavno otkrivena, ali je postala jedna od najčešćih laganih večera-opcija kod nas. Naime, inspiraciju sam dobila zahvaljujući odličnom ručku u jednoj voljenoj kafeteriji. Jela sam jarko zelenu čorbu od brokolija i spanaća, posutu feta sirom i posluženu uz fantastičan hljeb od kiselog tijesta i čedar. Oduševljenje me je natjeralo da je odmah sjutradan napravim, naravno, po izmišljenom receptu. Nakon dva-tri dana sam je prvi put ponovila, a kasnije dosta često.

Da ne bude da očekujete bogznašta, radi se o jednoj običnoj povrćnoj krem supi, koja je zasita, blaga, a opet punijeg ukusa nego većina sličnih. Nije spektakularna, ali je svakako moj veliki favorit. Uostalom, javićete mi kad probate! ;)

Moj osnovni recept za skonse sa sirom, divna engleska peciva koja ćete napraviti za čas i bez mnogo napora, a savršen su doručak u onim lijenim danima kad želite nešto mirisno, mekano i ukusno.

Skonsi (scones) su jednostavna brzinska peciva, tradicionalno engleska, ali vjerujem da ih danas pravi čitav svijet - makar ne shvatam zašto ne bi! :)

To su pogačice najčešće trouglastog oblika, napravljene od različitih vrsta brašna, putera (u ovom slučaju, u maloj količini), mlijeka, jogurta ili mlaćenice i raznih dodataka.

Recept za finu krem supu od šampinjona sa suvim vrganjima i malo pričice o mom upoznavanju sa tim suvim vrganjima.

Znate one krem supe iz kesice, recimo Knorr - te sam jela, obožavala i jedine su o kojima mogu da pričam. Ne jedem već godinama ništa instant, pa ni supe, ali priznajem da sam svojski uživala u njima - naročito u onoj krem čorbi od pečuraka ili onim minestrone sa pasuljem, leblebijom ili sa ječmom. Ne znam šta od njih ima danas i šta može da se kupi kod nas, ali ja sam ih jela prije četiri-pet godina, dok sam živjela u Italiji. Jeste, sramota me je što sam ponekad jela instant hranu u zemlji paste, rizota, paradajza, bosiljka i mocarele, ali dobro sad...

Elem, ako znate o kakvom tipu supa pričam, onda znate i na šta mislim kad kažem da je ova koju vam predstavljam najsličnija toj krem supi sa pečurkama. Istina je da sam se malo odvikla i da imam osjetljivo nepce kad su vještački ukusi u pitanju, ali ako se izuzme taj šmek, vjerujem da je ukus zaista vrijedan kućne reprodukcije. Naravno, sad bih rekla da je ova domaća značajno punijeg ukusa, ali da, ipak, ostavim vas da odlučite o tome.

Predstavljam vam predivna peciva iz ruske kuhinje! Kod nas već neko vrijeme vlada oduševljenje ovim jastučićima punjenim fantastičnim nadjevom od slatkog kupusa, pa red je da recept podijelim sa vama!

Volite li da gledate kulinarske emisije? A one moderne video recepte sa divnom muzikom, fantastičnim svijetlom, obično nekim lijepim i zanimljivim ljudima i savršeno stilizovano prikazanom hranom?

Za mene je to odmor za dušu, a da i ne govorimo o nekontrolisanom buđenju gladi i kulinarske kreativnosti istog trenutka! :)

Zaista, pa čak i kad nisam dobro raspoložena, čim krenem da malo zurim u te divne scene hrane, odmah sve izgleda bolje i sunčanije. Danas baš imamo priliku da stalno otkrivamo daleke kuhinje, sasvim nepoznata jela, nove namirnice, blesave načine da kombinujemo začine. Čini mi se da nikad neću prestati da budem zahvalna što živim baš u ovom vremenu! Iako shvatam ono: "Eh, kako se nekad živjelo...", ja ipak preferiram "svijet na dlanu"! :)

Recept za jedan donekle neobičan, ali veoma zdrav, jednostavan i ukusan doručak. Potrebno je potopiti simpatična zrnca heljde u vodu, ostaviti ih preko noći i izjutra izmiksati sa svježim voćem i zanimljivim dodacima. Izuzetno brzo, a zaista vrijedi! Biće malo riječi i o ovoj odličnoj žitarici!

Znam da zvuči previše zdravo, a samim tim možda i neprivlačno... Ipak, dajte mi priliku da vas ubijedim da ovo stvarno želite da probate! Moguće da vas skup riječi "sirova-kaša-heljda" tjera da pomislite: "pa ne-moram-baš-toliko-zdravo-da-se-hranim"... No, iako smo često skloni da pomislimo da je ovakva hrana bezukusna, ovdje to prosto ne važi! Stvari stoje mnogo ukusnije nego što ste pomislili! ;)

Moja, donekle izmijenjena i laganija verzija poznatog jela sa juga Italije koje se sastoji od naslaganih listova grilovanog patlidžana, ukusnog paradajz sosa sa lukom i bosiljkom i sira. Naravno, tu je i malko priče o samom jelu i njegovom neobičnom imenu...

U poslednje vrijeme, na blogu sam se bavila grickalicama i zdravim poslasticama, pa sam pomislila da je napokon došlo vrijeme i za nešto konkretno. Nešto posebno što može izigravati kompletan obrok! Za mene, rijetko šta je posebnije od ovog fantastičnog italijanskog klasika - Parmigiana di melanzane! Ne znam koliko vas je čulo za njega, ali radi se o vegetarijanskom jelu izuzetno punog ukusa, veoma zasitom i ne tako komplikovanom kao što izgleda. ;) U Italiji se često služi kao predjelo, ali po meni, to je više nego savršeno glavno jelo! Kao što rekoh, nije teško za napraviti kako može izgledati na prvi pogled, ali istina je da traži malo više vremena od onih brzinskih jela kojima smo danas svi naklonjeni.

Ukratko se može opisati kao pečeni složenac od patlidžana, sosa od paradajza i sira. Prema klasičnom receptu, patlidžan se pohuje ili prži u maslinovom ulju, ali kako je meni to prilično strana aktivnost, najčešće pribjegavam grilovanju ili pečenju u rerni. Vjerujem da bi se mnoge italijanske bake i mame (najbolji kuvari u Italiji!) našle uvrijeđenim zbog mog "krojenja i krpljenja" recepta, ali valjda ne može biti baš toliko loše ako odaberemo zdraviju verziju. Naravno, ukoliko to neće mnogo promijeniti doživljaj samog jela. Slažete se?!

Recept za jednu zdravu i super brzu grickalicu! Poslednjih nedelja, skoro da bez izuzetka možete nabasati na ove fine krekere ako svratite nenajavljeni! Provjerite zašto je tako! ;)

Moram da podijelim sa vama jedno neodoljivo i na neki način sasvim zarazno otkriće! Najjednostavniji, najbrži i najhrskaviji krekeri na svijetu!

Napravljeni su od kukuruznog brašna i još par sastojaka, traže prljanje jedne jedine činije, dva velika pleha (koja se na kraju i neće mnogo zaprljati jer ćete koristiti papir za pečenje) i oklagije (koja se opet neće zaprljati jer ćete razvijati tijesto opet preko svimanamvoljenog papira za pečenje)!

Malo upoznavanje sa halloumi sirom, fantastičnim za grilovanje ili prženje, nekoliko ideja kako da ga jednostavno i ukusno pripremite i naravno, par predloga kako i uz šta da ga poslužite. Nadam se da ste dovoljno radoznali da provjerite! ;)

Znam da ima mnogo onih među vama koji nisu probali, ili čak nisu ni čuli za ovaj tip sira, ali kako se radi o namirnici koja je skoro bez izuzetka prisutna u mom frižideru, mislim da je došlo vrijeme da se malo čuje o njoj i na blogu. Prateći domaće blogove, shvatila sam da se i na rafovima naših prodavnica sve više pojavljuje "egzotična" hrana, tako da očekujem da ćete i ovaj sir uskoro ugledati i u gradovima u kojima ga još uvijek nema.

Recept za one koji vole patlidžan! :) Potrebno ga je ispeći, a zatim poslužiti sa ukusnim prelivom od bijelog luka, limunovog soka, ljute papričice i peršuna, tostiranim orašastim plodovima i na kraju upotpuniti sve dodatkom fete ili ovčijeg sira! Zanimljivo preplitanje slatkastog i istovremeno gorkastog patlidžana sa aromatičnim prelivom, hrskavim bademima i osvježavajućim, ali istovremeno slanim i kiselkastim sirom.

Pravo je vrijeme da eksperimentišemo sa ovom sjajnom povrćkom. Što se mene tiče, tu situaciju itekako koristim. Možda čak malo i pretjerujem! Sva sreća što nas je dvoje koji tako uživamo u ovoj namirnici! Neki tip koji prosječno voli patlidžan bi sigurno pobjegao od mene! :)

Zaista, to je namirnica koju ne mogu jesti samo sirovu, u svim ostalim oblicima je obožavam. Čini mi se da se kod nas najčešće pohuje, a da su ostali načini pripreme pomalo zapostavljeni. Šteta! Ovdje vam predstavljam jedan sasvim jednostavan recept, u poslednje vrijeme prisutan makar jednom nedeljno na našem stolu. Nekad kao glavno jelo, nekad kao prilog, a nekad je dio bogatog predjela koje se pretvori u čitav obrok.

Recept za lisnatu pitu u obliku rolata sa dugom tradicijom u mojoj porodici, malo priče o tome kako je došla do nas i neka draga sjećanja. Pita je jednostavna, od gotovih kora mada se to ne bi reklo :), veoma ukusna i dekorativna - fantastično je predjelo ili dodatak svečanoj trpezi!

Blog sam počela da pišem još 2007. godine. I tada se zvao "Na tanjiru", a ovo je bio prvi recept na njemu. U to doba sam objavila nekoliko postova. Bili su jednostavni, bez uvodne priče, bez fotografija, kratko i jasno napisani recepti, bez detalja koji sada smatram važnima.

Da je taj blog nastavio da postoji, vjerovatno bi danas bio ogroman, potpun, sa receptima koji su krasili sve gastronomske periode mog života, do ovog aktuelnog - možda najintenzivnijeg i najšarenolikijeg. Međutim, da li zbog toga što nisam bila dorasla toj ideji ili zbog straha od nepoznatog, blog je ostao dugo usamljen i da kažem, zaboravljen. Kad se u meni opet probudila želja da pišem, nisam morala da izmišljam novo zvučno ime :), ali sam ovog puta imala jasniju viziju i krenula sam sve nanovo. Oni postovi od nekad su izbrisani jer se više nisu uklapali, ali svi su negdje tu, čekaju da ih jednom prilagodim novim uslovima i objavim.

Što se tiče ove urolane pite, radi se o neizostavnom dijelu svake svečane i manje svečane trpeze na okupljanjima u mojoj porodici. Moja mama skoro uvijek ima makar po jednu rolnu u zamrzivaču za iznenadne goste, a ne sjećam se da je neko nekad odbio drugo parče. Doduše, kad vas moja mama poslužuje, vjerujem da svi odmah shvate da se odbijanje i ne dovodi u pitanje - ono što ona smatra da je pravo za vas, nekim čudom će se samo naći u vašem tanjiru! :D

Veoma jednostavan i jako ukusan namaz sa sremušem koji možete služiti kao dip uz krekere ili sjeckano povrće, kao podlogu za sendviče ili prosto kao jednostavan užitak sa prepečenim hljebom. I da, shvatićete koliko je ova zdrava i ukusna biljka zaista cijenjena!

Priča se ponavlja: ista situacija, novi namaz! :) Baš kao onda kad sam iz pohoda po zanimljivim radnjama došla kući sa receptom za pesto ili namaz od feta sira i bosiljka, evo me sad sa novom idejom i, za mene novom namirnicom! Naime, u poslednje dvije godine, svi su poludjeli za sremušem, medveđim ili divljim lukom, ali ja nikako nisam uspijevala da dođem do njega. Probala sam ga u sušenom obliku prije dvije-tri godine, ali od svježeg ni traga ni glasa! Nisam prošla ni jednom šumom ili većim parkom gdje ga nisam tražila, ali izgleda da ovdje kod mene prosto ne uspijeva. I što je još čudnije, nema ga po radnjama.

Međutim, prije jedno 15-ak dana, prolazim pored iste one radnje iz posta o pestu sa fetom i tamo pozivaju na degustaciju namaza od sremuša! Možete zamisliti moje oduševljenje! A još veće kad sam otkrila da prodaju i svježe listove. A onda ugledam cijenu, malo se začudim - da tako definišem to stanje, a onda me uhvati takav osjećaj bijesa i nemoći, jer shvatim da smo mi ljudi tako glupavi i da baš sve može proći. I naravno, odlučim da ne budem ovčica i ne kupim taj sremuš koji košta 500 švedskih kruna po kilogramu, što je oko 55 evra (a istog dana naiđem na njega u običnom supermarketu po cijeni od 80 evra!!!).

Probam namaz i skroz se oduševim, i dalje sa nekim osjećajem gorčine i bijesa. Malo se motam po radnji, i ipak odlučim da budem ovčica! Nađem malecno pakovanje od 65g, kupim i izađem iz radnje sa izmiješanim osjećanjem sreće, bijesa i gorčine (i naravnom odličnim ukusom namaza u ustima)!

Recept za jednu laganu salatu od narendane sirove šargarepe, peršuna i orašastih plodova ili sjemenki. Jednostavna, a veoma ukusna i pogodna za sva godišnja doba!

U poslednje vrijeme sve češće pravim ovakav tip salatica kojima je osnovni sastojak narendana šargarepa, cvekla ili kupus, a zatim dodajem ono što imam u kući. Nekad još neko povrće, obavezno začinske biljke - najčešće peršun, mirođiju ili vlašac, i nezaobilazno neki hrskavi dodatak.

Vrlo su jednostavne, ne morate unaprijed planirati njihovu pripremu, a savršeno su osvježavajući i zasit prilog. Za mene čak i glavno jelo! Zaista, ako vam nije potreban mnogo kaloričan obrok, ova salata uz malo prepečenog hljeba može biti lagan, a opet dovoljan ručak.

Recept za jednu brzinsku salaticu od svježeg povrća... Tako jednostavno!

Za ovu salatu vam je potrebno svega nekoliko sastojaka, a odličan je prilog mesu, ribi, ili nekim vegetarijanskim burgerima. Vjerovali ili ne, nekad se dogodi da mi bude i čitav obrok, uz prepečen hljeb ili krekere.

Inspiraciju za nju sam dobila prije nekog vremena, pokušavajući da prilagodim recept za coleslaw, poznatu američku salatu od svježeg kupusa, a nekad i šargarepe i luka, koja je najčešće začinjena dresingom na bazi majoneza. Bez obzira na izbjegavanje istog, skoro nikad ne uspijem da joj odolim, iako nekad bude toliko "teška", da prosto zaboravim da je njena osnova povrće.

Jedan od klasika na našoj trpezi! Pečena cvekla, karfiol i šargarepa, uz nekoliko čenova bijelog luka i malo mirisnih začina, a sve to posuto hrskavim sjemenkama i orasima i posluženo uz sos od kisele pavlake i svježeg začinskog bilja.

Pečenje je moj omiljeni način spremanja povrća. Svi ukusi nekako dođu do izražaja, intenziviraju se toliko da, bez obzira na začine, u gotovo svakom momentu možete prepoznati o kom povrću je riječ, pa čak i zatvorenih očiju! Rekla bih da se nekako karamelizuje u pećnici i postane slatkasto, ali opet, svaka povrćka na svoj način! Još kad naiđete na neistopljenu pahuljicu soli u kontrastu sa tom slatkoćom i intenzivnim ukusom, recimo cvekle... Ma da, to je zasigurno način pripreme povrća koji najviše volim!

Detaljno opisan proces kuvanja bulgura na meni omiljen način i nekoliko riječi o samoj namirnici.

Nisam zaboravila da bulgur nije baš jedna od namirnica koje se svakodnevno krčkaju u našim šerpama! Vjerujem da ima dosta onih koji nisu čuli za njega ili ako jesu, nisu sigurni šta je i kako se koristi. Ipak, nadam se da vas ima spremnih na promjene i željnih otkrića i novih navika u kuhinji!

U par rečenica ću opisati kako se bulgur dobija, pomenuću par uobičajenih načina kuvanja, a zatim ću, uz fotografije i detaljan recept, opisati veoma jednostavan način kako ga ja spremam i kako nam se najviše dopada!

Vrlo jednostavan recept koji će vam omogućiti mnogo ukusnih jutarnjih obroka i natjerati vas da bacite sve raznobojne kutije kupovnih žitarica sa polica!

Molim vas, nemojte odustati od recepta ako ste već do sad nabasali na neku nepoznatu riječ - npr. granola ! Nije uobičajena kod nas, ali nije baš ni da je možemo zamijeniti riječju "musli" ( muesli). Da bih ukazala na to da se radi o istom tipu hrane - kombinaciji pahuljica, orašastih plodova, sjemenki i sušenog voća - iskoristila sam oba naziva u naslovu, ali razlika među njima postoji!

O čemu se radi? Granola je za mene (mada, vjerovatno i za većinu ljudi) ukusnija, izraženijeg je ukusa i hrskavije teksture. Sastav je skoro isti, samo što se u ovom slučaju, svi ti suvi sastojci se lagano posipaju medom, vodom ili uljem i tostiraju se u rerni dok se fino ne karamelizuju i budu hrskavi. Kad se to "zrnevlje" ohladi, po želji se dodaje sjeckano suvo voće. Sa druge strane, musli pripremate tako što odaberete sastojke i izmiješate ih, bez pečenja i zaslađivanja. Naravno,u zavisnosti od vašeg izbora, dobićete nešto manje ili više ukusno, ali mogućnosti su zaista neograničene.

Potpuniji naziv je krem-supa od brokolija i krompira ili batata, poslužena uz komadiće čedara ili nekog tvrdog sira oštrijeg ukusa. Savršeno preplitanje tekstura i ukusa!

Jedna sasvim jednostavna i skoro obična topla čorbica. Na maslinovom ulju propržite luk, dodate povrće, krčkate, začinite, izmiksate i gotovo. Međutim, neobičan dodatak u njoj je sir! I to ne neki krem sir koji ćete dodati prilikom miksanja. Ne... Radi se o siru tipa čedara ili nekom tvrdom, masnijem siru izraženog ukusa za koji biste na prvi pogled rekli da prosto ne ide uz čorbu od povrća. Baš takav!

I ne znam kako dovoljno da vam opišem da je to pun pogodak! :)

Recept za veoma poznat orijentalni namaz ili umak od leblebija, nekoliko riječi o samom humusu i njegovoj pripremi, kao i instrukcije za kuvanje leblebija.

Humus (hummus, houmous, hummous...) je vrlo popularan umak od kuvane leblebije ili slanutka. Obično se služi kao mezze uz neki tanki hljeb, zajedno sa drugim tipovima umaka, kao što su baba ganoush napravljen od pečenog patlidžan, ili labneh, mliječni namaz dobijen cijeđenjem gustog jogurta.Uz dodatak salate od svježeg ili pečenog povrća i nekih povrćnih ili mesnih ćuftica, dobili ste savršen i raznobojan obrok.

Ovaj namaz je vjerovatno jedna od stvari za koju prvo saznate kad počnete da se interesujete za te daleke kuhinje. Humus je kombinacija kuvanih, pa pasiranih leblebija, susamove paste (tahini ili taan), bijelog luka, limunovog soka i soli. To je osnovni recept, ali nailazimo na raznolikosti po pitanju odabira i količine namirnica. Mnogi recepti navode korišćenje raznih začina kao što su kumin, papričica, za'atar ili svježi peršun.